Društvene potrebe
Zbog povećane mobilnosti i migracija stanovništva iz europskih i neeuropskih država, europska društva i obrazovni sustavi postaju sve više multikulturni i višejezični. Prema dostupnim podatcima među migrantskim je skupinama tek 32% odraslih osoba s razvijenom osnovnom pismenošću, a samo 13 % njih poznaje jezik zemlje u koju su doselili (Eurostat, EU-LFS (2014). Obrazovne ustanove i oni koji obrazuju susreću se s dva izazova: prvi, što je moguće ranije omogućiti novopridošlim učenicima usvajanje jezika obrazovanja i, drugo, pomoći im u očuvanju svojega materinskoga jezika. Iako su ovi izazovi uglavnom riješeni na razini javnih politika i zakonodavstva, nisu uvijek učinkovito implemetirani u svakodnevnu školsku praksu. Takva situacija može dovesti do otežanog pristupa obrazovanju, ranog napuštanja obrazovanja i općenito smanjenih mogućnosti za razvoj svih potencijala onih učenika koji imaju različitu kulturnu i lingvističku podlogom od one na kojoj se odvija obrazovanje. (To su, primjerice migranti, tražitelji azila, pojedine nacionalne manjine poput romske nacionalne manjina i sl.). Navedene skupine stoga se mogu smatrati zasebnom skupinom učenika koja je u nepovoljnom položaju (UNP) u odnosu na ostale učenike u obrazovnom sustavu. U namjeri da se stvore uvjeti za učinkovitije obrazovanje ove skupine učenika, učenicima je potrebno omogućiti više prilika za učenje, a onima koji ih obrazuju (odgojiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima, ravnateljima, volonterima) usvajanje dodatnih znanja i vještina.
Osnovni cilj projekta
Veliki potencijal učinkovitijeg obrazovanja proizlazi iz poznavanja mogućnosti razvoja pismenosti i ovladavanja jezikom u svim vrstama učenja: ne samo u formalnom školskom učenju već i u neformalnim i informalnim situacijama. Ovaj projekt usmjeren je na razvijanje mogućnosti razvoja pismenosti i ovladavanja jezikom u svim vrstama učenja čime se potiče i međusektorsko povezivanje škola, sveučilišta, nevladinih udruga i slično. Inovativnost projekta očituje se u transdisciplinarnom pristupu učenju te u usmjerenosti na sve vrste učenja: formalno, neformalno i informalno. Transdisciplinarni pristup podrazumijeva ovladavanje jezikom i razvoj pismenosti provedbom različitih aktivnosti: jezičnih, likovnih, glazbenih, dramskih, tjelesnih i drugih.
Planirani ishodi projekta
Tijekom provedbe projekta izradit će se transdisciplinarni materijali za razvoj pismenosti i učenje jezika učenika mlađe dobi koji su u nepovoljnom položaju. Izrađene materijale bit će moguće učinkovito primijenjivati u svim vrstama učenja: formalnom, neformalnom i informalnom.
Projekt ima četiri očekivana ishoda:
- Zbirka primjera dobre prakse razvoja pismenosti i učenja jezika
- Računalna baza transdisciplinarnih aktivnosti za razvoj pismenosti i učenje jezika
- Računalna baza poticaja za provedbu transdisciplinarnih aktivnosti
- Priručnik za učitelje/odgojitelje/edukatore
Izrađeni materijali i aktivnosti za razvoj pismenosti bit će dostupni na četirima jezicima (engleskom, hrvatskom, slovenskom i makedonskom) na mrežnim stranicama projekta, a u obrazovnu praksu implementirat će se provedbom osmišljenih aktivnosti i na razini primarnoga i na razini visokoškolskoga obrazovanja. Diseminacijskim aktivnostima (seminar, radionice, baza i mediji) projekt će pružiti nastavnicima i ostalim edukatorima nov, inovativan i učinkovit materijal za učenje i poučavanje jezika i razvoj pismenosti.
Projektni partneri
Projektni su partneri četiri ustanove iz triju zemalja:
Hrvatska: Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet i Osnovna škola Ivana Gundulića
Slovenija: Sveučilište u Mariboru
Makedonija: Sveučilište sv. Ćirila i Metoda, Skoplje
Budući da projektni partneri koji su visokoškolske ustanove sudjeluju u obrazovanju nastavnika na različitim razinama te s obzirom na to da postoje različitosti u obrazovnim sustavima njihovih država, razmjena znanja i iskustva projektnih partnera donijet će nove perspektive temi razvoja pismenosti za učenike u nepovoljnom položaju.
Očekivani učinci projekta
Dionicima sustava obrazovanja projekt će pružiti uvid u različite modele uključivanja djece u nepovoljnom položaju u obrazovne sustave različitih država, što može potaknuti na promjene u nacionalnim obrazovnim sustavima. Sveukupno, projektom će se povećati kompetencije edukatora i svjesnost o važnosti neformalnih i informalnih situacija za učinkovitije obrazovanje učenika koji su u jezično i kulturološki nepovoljnom položaju. Pri tome je važno prijeći okvire školskoga poučavanja i usmjeriti se na učenje u cjelokupnom okruženju u kojem ti učenici borave.